Prepuštanje sadašnjem trenutku

Prepuštanje sadašnjem trenutku
(12. poglavlje knjige Samoozdravljenje II-naš pravi identitet)

 

Ova je vježba jednostavna, a sastoji se od niza provjera koje nam potvrđuju jesmo li uistinu prisutni u sadašnjem trenutku ili smo, vođeni umom, pobjegli u prošlost i budućnost. Svjesnost sadašnjeg trenutka ne zahtijeva nikakav fizički napor niti posebno rezervirano vrijeme kad se to radi. Budući da smo u svakom trenutku svjesni (i podsvijest je isto oblik svijesti), budimo svjesni svakog trenutka. Što smo više nesvjesni sadašnjeg trenutka, to nam je manja moć utjecanja na vanjski svijet.

Mentalitet žrtve okarakteriziran je konstantnim bijegom u prošlost ili budućnost. Rekli smo kako se žrtva  odriče odgovornosti za svoje stanje, pa je stoga bespomoćnost ili osjećaj odvojenosti od Boga neizbježan.

Prepuštanje sadašnjem trenutku znači odustati od mentaliteta žrtve i dati sebi zavjet: “Nikada se više neću osjećati kao žrtva. Kako bih to sebi pokazao, bit ću prisutan u svakom trenutku (ili koliko već uspijem) i bit ću odgovoran za svoje iskustvo i interpretaciju sadašnjeg trenutka.

Prvi je simptom prisutnosti u sadašnjem trenutku svijest o svom disanju. Analizirajmo svoj dah i otkrijmo kolikim kapacitetom pluća udišemo i izdišemo. Ako ne koristimo puni kapacitet ili ako nismo svjesni svog disanja, to je znak kako nismo prisutni u sadašnjem trenutku ili barem ne u potpunosti.

Naravno, javlja se pitanje: “Zar ću čitav dan provesti razmišljajući o svom disanju?” Ne, to bi bilo nepraktično. Ono što je potrebno jest obratiti pozornost na disanje češće nego što to inače radimo. Ako to nikada ne radimo, učiniti to jednom u danu smatra se napretkom. Um će po navici iskliznuti iz sadašnjosti i ponovno ćemo početi disati nesvjesni kvalitete daha. Ali ako se redovito podsjećamo, vidjet ćemo kako se naše emocije mijenjaju kvalitetnijim disanjem pa će nam postati navika podsjetiti se češće.

Za ovu vježbu savjetujem proći tečaj pranayame, tehnike svjesnog i pravilnog disanja. Takav tečaj može se naći u nekim yoga-centrima u svakom većem gradu. Na kraju ove knjige možete naći nekoliko centara i učitelja koje osobno preporučujem.

 

Disanje je osnova našeg materijalnog postojanja. Biološki gledajući, to je proces konstantne izmjene energije kroz naše tijelo, nužno potrebne za njegovo funkcioniranje. Bez neprekinute izmjene zraka u našim plućima, naše tijelo umire za nekoliko minuta. To je, bez sumnje, najvažniji tjelesni proces i stoga mu treba posvetiti puno više pažnje nego do sada. Kao što smo svjesni pojava i promjena na svojoj koži, zubima, očima i ostalim izraženim dijelovima tijela, tako bismo trebali postati svjesni svoga disanja i održavati postojanu kvalitetu izmjene kisika.

Pravilnim disanjem dovodimo dovoljne količine kisika u svoj živčani sustav. Time se rasterećuje pritiska i nagomilanog stresa pa tako i naša inteligencija pravilnije funkcionira.

 

Rekli smo kako je glavna funkcija inteligencije razlikovanje dobrog od lošeg i snalaženje u novim situacijama.

 

Kad su um i tijelo pod stresom, inteligencija ne funkcionira kako treba i mi ispaštamo posljedice pogrešnih odluka. Zato se u Vedama kaže kako je um naš najveći neprijatelj ako nije pod našom svjesnom kontrolom. A status “najvećeg neprijatelja” ne bi trebao imati netko ili nešto tako blisko nama.

Međutim, Vede dalje objašnjavaju kako ovladan um postaje najveći prijatelj utjelovljenoj duši i kako je element uma stvoren upravo u svrhu – pomoći utjelovljenoj duši u procesu oslobađanja od tjelesnog poimanja života. Ali postoji uvjet: moramo ovladati svojim umom. Naše misli, emocije i fokus moraju biti pod našom svjesnom kontrolom. Tek tada um postaje prijatelj i ispunjava sve naše želje. Više nam ne uzrokuje patnju i bolove, već nam daje na raspolaganje sve svoje moći i sposobnosti.

Vede dalje opisuju razne moći materijalnog uma i iz tih opisa jasno se vidi kako je um namijenjen duhovnoj samospoznaji jer su sposobnosti ljudskog uma daleko iznad potreba ljudskog tijela. Ono što um može proizvesti, naše grubo materijalno tijelo nije sposobno ni zamisliti. Moći našeg uma daleko su iznad moći samog tijela.

 

Naše tijelo služi kako bi se stanje uma pokazalo unutar tri dimenzije.

Simptomi zdravlja, vitalnosti, dugovječnosti i sreće samo su vanjski simptomi ovladanog uma, dok prave moći često ostaju neizražene. Što više vladamo svojim umom, to će se veće moći izražavati kroz tijelo (i obrnuto). Moć samoozdravljenja, telepatije i stvaranja samo su neke od naprednijih izražaja našeg uma.

Ali jedna moć ističe se iznad svih ostalih, a to je moć komunikacije s Bogom. To se postiže samo s jednom sposobnosti uma, a to je sposobnost mira.

Kad je smiren, um postaje zadovoljan, a kad je zadovoljan, postaje sretan, a kad je sretan, više ništa ne traži, a kad više ništa ne traži, um nam dopušta čuti glas Božji u našem srcu (podsvijesti). Ovladan i smiren svjesni um postaje komunikacijski kanal između promatrača i podsvijesti.

U našoj podsvijesti nalazi se Bog koji nam stalno šalje poruke vodstva i ljubavi, usmjerava nas na pravi put i štiti od pogrešnog. Ali podsvijest ispunjena strahovima koji uznemiruju svjesni um blokira Božji signal i On ostaje nečujan za nas. Na taj smo način prepušteni materijalnom svijetu, vođeni ograničenim svjesnim umom, koji jedva može zapamtiti što smo ručali prije tjedan dana ili razmišljali prije nekoliko sati.

Stoga, oslobađajući se svih strahova, čistimo komunikacijsku vezu s Bogom, koja je onda direktna i bez posrednika.

U tom stanju podsvijest prestaje igrati ulogu instinkta (podsvijest opterećena strahovima i traumama).

Tada podsvijest postaje nešto što se naziva intuicija (podsvijest oslobođena svih strahova i trauma).

 

Kroz intuiciju direktno komuniciramo s Bogom i čujemo Njegov glas, Njegove upute i odgovore na naša pitanja. To je intiman odnos kojeg nitko drugi nije svjestan osim Boga i nas, nitko i ništa ga ne može prekinuti ili uvjetovati osim Boga i nas. Budući da Bog po definiciji nikada ne prekida Svoj odnos s nama (uvijek je s nama, u nama i oko nas, jer inače ne bi bio Bog), izgleda kako smo mi ti koji odlučujemo hoće li biti komuniciranja ili ne.

Sada znamo kako su naši strahovi uzrokovani lošim odnosom s Bogom i na nama je odluka koliko ćemo se posvetiti radu na sebi, odnosno duhovnoj transformaciji. SVE se mora promijeniti, počevši sa svime što mi jesmo. Čitav naš karakter mora postati drukčiji, jer inače se na vani ništa bitno neće promijeniti, barem ne trajno.

Budimo svjesni svoje transformacije u svakom trenu. Potvrdimo pozitivno afirmacije promjene u sebi:

Ja se sada mijenjam, svjesno i s konkretnim naporom. Činim korake koji potvrđuju promjenu. Mijenjam se i prihvaćam promjenu.

Neka nam kvaliteta našeg disanja potvrdi koliko smo ozbiljni u tome. Za početak, disanje je prioritet.

Ovladajmo dahom i ovladat ćemo umom.

 Ovladajmo umom i bit ćemo sposobni doživjeti Boga.

 Doživjevši Boga, patnja za dušu zauvijek nestaje.

 

Kristijan Kolega (Kakudmi das)